Uvod Essays (9689 words) - , Term Papers, Research Papers

Uvod Tema moga rada je Historija farmacije. U skladu s time, koriste?i se knjigom History of medicine (Povijest medicine) kao glavnom vodiljom, pisati ?u zaraznim bolestima i njihovim uzro?nicima te se tako nadovezati na eksplikaciju pojmova virus, viroid i prion te o morfologiji i osobinama istih. U sredi?njem dijelu bit ?e rije?i o povijesnom pregledu najupe?atljivijih farmakologa, mikrobiologa, bakteriologa tj. ljudi koji su otvorili vrata polju virologije. Osvrnut ?u se na istra?iva?e spomenute u glavnoj literaturi te na jo? neke istra?iva?e i njihova istra?ivanja. To su: Celsus, Loius Pasteur, Edward Jenner, Adolf Eduard Mayer, Martinus Beijerinck i Dimitrij Ivanovski, Friedrich Loeffler, Paul Frosch, Frederick William Twort, Felix d'Hrelle, Paul de Kruif, Stanley B. Prusiner, Carleton Gajdusek... Kada govorimo o farmaciji, moramo spomenuti i lijekove te tako u posljednjem poglavlju obra?ujem tu temu. Jo? od anti?ke tradicije ljudi su se bavili popisivanjem lijekova, opisivali njihova svojstva i djelovanje. Povijest farmacije je op?irna tema kojoj zasigurno ne?e biti dosta nekoliko stranica ovog seminara da bih ju pokrila kako joj prili?i, no potrudit ?u se dati ?to bolji osnovan osvrt na zadanu temu. Prvo je va?no upoznati se s terminom farmacija. Farmacija je ukupnost znanja o poznavanju, prire?ivanju, ispitivanju i ?uvanju lijekova (9). Farmaceutska profesija (Slika 1) povezuje se sa farmakologijom kao dijelom medicine koja prou?ava djelovanje lijekova na organizam i farmakopejom koja predstavlja ukupnost propisa o pripravljanju i postupanju s lijekovima. Mnogo je podru?ja koja farmacija prou?ava, a neka od njih su: 1. Farmaceutska kemija 2. Farmaceutska tehnologija 3. Farmakologija 4. Toksikologija 5. Klini?ka farmacija (13) Sl. 1 Me?unarodni simbol farmaceutske profesije [pic] (http://bs.wikipedia.org/wiki/Farmacija) 1. Zarazne bolesti Izme?u zdravlja i bolesti nema o?trih granica pa ni jasnih razgrani?enja me?u razli?itim stupnjevima sposobnosti. Bolesti uzrokovane zaraznim mikroorganizmima (od gr?kih rije?i micros, ?to zna?i mali, si?u?an i organon koja ozna?ava odijeljeni dio tijela) (mikrobi - od gr?ke rije?i micros, te rije?i bios, ?to zna?i ?ivot) zovu se zaraznim (infekcijskim) bolestima (4). Uzro?nici prodru u tijelo i mogu izravno o?tetiti organe ili mogu to u?initi otrovima koje izlu?uju pa o?te?enja tkiva ili organa zna?e bolest. Ipak, uzro?nici mogu u?i u ?ovjekovo tijelo, a da ne prouzro?e bolest, premda postoji zaraza (infekcija). Njih nazivamo klicono?ama (onaj koji u sebi nosi zarazne klice, onaj koji raznosi klice). 1. Op?enito o zaraznim bolestima Za postanak zarazne bolesti moraju postojati uzro?nik, izvor zaraze, mogu?nost prijenosa uzro?nika od izvora zaraze do ?ovjeka te ?ovjekova sklonost obolijevanju od zarazne bolesti. Zaraza se mo?e prenositi zrakom, slinom, doticajem one?ienim rukama i predmetima te hranom ili vodom u koju su dospjeli mikroorganizmi. Zarazu ?ovjeku mogu prenijeti i ?ivotinje. Zarazne bolesti uvijek nastaju kad se poremeti ravnote?a izme?u patogenih uzro?nika i obrambenih snaga tijela (3). 2. Uzro?nici zaraznih bolesti i bolesti koje uzrokuju Uzro?nici zaraznih bolesti prema biologijskim osobinama pripadaju razli?itim skupinama ?ivih bi?a, i to su bakterije, virusi, protozoe, gljivice i crvi. Mnogi su mikroorganizmi potrebni. Neki ?ak i prirodno ?ive u ?ovjekovu tijelu (saprofiti). Mikroorganizmi su sposobni uzrokovati zarazne bolesti (patogeni uzro?nici) i takvi su obi?no nevidljivi prostim okom i promatraju se mikroskopom. |Skupina uzro?nika |Bolesti | |Streptokoki |Streptokokne bolesti: angina, | | |?arlah, crveni vjetar, streptokokna| |Meningokoki |sepsa | | | | |Pneumokoki |Upala mozgovnica, meningokokna | | |sepsa | |Ostali | | | |Upala plu?a i druge upale | | | | | |Difterija, trbu?ni tifus, | | |dizenterija, bruceloza, crni pri?t,| |Bakterije |kolera, tetanus, itd. | | | | | |Gripa, kozice, crljenac, zau?njaci,| | |velike boginje, ospice, vakcina, | |Virusi |psitakoza i omitoza, dje?ja kljenut| | |(poliomijelitis), razli?ite upale | | |mozga, papata?i groznica itd. | |Spirohete |Leptospiroze, povratni tifus, | | |sifilis | |Rikecije |Pjegavac, Q-groznica | |Protozoa |Malarija, amebijaza, leishmanijaza,| | |tripanosomijaza | |Gljivice |Aktinomikoza, blastomikoza, | | |sporotrihoza, monilijaza, | | |histoplasmoza itd. | |Nametnici metazoa |Gliste, trakavice (ehinokok), | | |trihinoza itd. | (7) 2. Nevidljivi mikrobi i virologija - povijesni pregled Razvoj virologije vezan je uz mnoge uporne znanstvenike, istra?iva?e koji su svojim radom doprinijeli pojedinoj povijesnoj eri. Puno prije nego ?to su znanstvenici mogli definirati prirodu specifi?nih virusa, virusne bolesti poput kozica i bjesno?e omogu?ile su zna?ajne i dramati?ne uzorke potencijalne preventivne inokulacije (tj. bakterizacije). Zbog zna?ajne promjene rije?i virus u posljednja dva tisu?lje?a, moderni ?e ?itatelj najvjerojatnije biti zbunjen pri pronalasku tog termina u starim tekstovima. Prvi i najop?enitije zna?enje virusa bilo je da je sluzav, vjerojatno neugodan, ali ne i nu?no opasan. Ipak, latinski su prevoditelji puno puta koristili taj izraz sa implikacijama da je virus ne?to otrovno, ne?to ?tetno za zdravlje ili nekakva misteriozna, nepoznata zarazna tvar. Prema tome su i rimski pisac Celsus i Loius Pasteur mogli pri?ati o virusu bjesno?e. Celsus (25.pr. Kr.-50.) je najpoznatiji po svojem djelu O medicini napisanoj u osam knjiga. Primarni je izvor o prehrani, farmaciji i operaciji. O virusu se pri?alo sve